Name:
Achtung, achtung!

Powered by Blogger

Wednesday, September 20

pakao.


bolesna sam.
i mrzim to. i nervozna sam do ivice pravljenja incidenta sa svakom osobom koja se usudi obratiti mi se.

obično mi je okej kada nisam baš najbolje, pijem cedevitu i kljukam se vitaminima, ako usput imam i temperaturu - sreći nikad kraja - kad imam temperaturu sanjam sve neke superludačke snove kojih se posle sećam pa mi bude smešno-lepo. ali sad nije tako. sve me boli, boli me glava, bole me kosti, bole me mišići kao da imam onu glupavu upalu koja se javi kada se posle zilion godina apstiniranja odlučim da je pravi trenutak za ponovno bavljenje sportskim aktivnostima. grmnj. sportom protiv zdravlja, kažem ja. i izašla mi je glupava groznica, neverovatno kako neke reči savršeno imenuju stvari, kladim se da ste svi vi koji kao jedva čekate da me vidite sada izgubili tu želju, i usna mi je otekla, izgledam kao da sam si usula enormnu količinu silikona u gornju usnu, ličim na anđelinu džoli (hmm, ili je možda žoli?), doduše samo po tom detalju, ostali detalji mi se nisu adekvatno uvećali ili smanjili, bedaka.
so, palchica's gone silicone.

kad smo već kod silikona, a kanda je to opet hot topic - videh da je čak i timofejev imao emisiju posvećenu njima [:D] + radionica se preselila u strahinjića bana aka silikonska dolina, što je izazvalo lavinu negodovanja, uglavnom kod mlađe publike, u fazonu "a kako ćemo se mi mešati sa njima?", kakav obrnuti snobizam, strašno... izgubih nit... dakle, silikoni. zaista ne razumem čemu toliko buke oko istih. žene uvećavaju svoje grudi, pa šta? kao to nije lepo, nepotrebno je i nije prirodno. so? nekome je možda lepo, nekome je možda potrebno a prirodno je ionako precenjeno.

zapravo, ne da mi se da pišem o silikonima. kad malo bolje razmislim, ne da mi se da pišem o bilo čemu. aaargh! ha, koliko onomatopeja znate za gunđanje, gađenje i negodovanje?

blogoff.


dodatak: povrh svega pljušti kiša, što dodatno povećava glavobol + pokisao mi je gotovo suv veš. cijenim da će mi se sada kompjuter samospaliti, čisto da ne bih imala iluzija da nije sve tako crno.

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

pakao. bash na moj 31. rodj... :(

al' nisi ti jedina kojoj je bilo truleks tog dana! mnoshtvo mojih drugara, moja ljuba, ja sám... imali smo probleme tog dana. ili su se zaista otvorila vrata hades-a tog dana i sile podzemlja pokuljale na povrshinu i svetlost dana, ili je (moja racionalna teorija) tog dana bio POSLEDNJI ZVANICHNI DAN LETA, dan kada prestaju sve vedre misli, kada priroda klone glavom na umorna prsa, kada se rasprshuju virusi...

... mom dobrom frendu zlaji je takodje taj dan bio pakao: tokom dodele torte na mom rodj-partiju, zanesen just-kool-like-that dance-om, udario je glavom u ugao svoje dj-mixete i razbio usta i bradu! na samom kraju partija, moja dobra frendica mor je dozhivela dvostruki epileptichni napad. sruchila mi se u naruchje, a zatim krenula da podrhtava kao izlozhena strashnom energetskom udaru ili elektrichnom prazhnjenju. samo moja stalna opreznost je sprechila da mor ne razbije glavu, poshto smo bili okruzheni barskim stolicama, chashama, pikslama, predmetima... :(

kaos rodj. :(

23/9/06 16:17  

Post a Comment

<< Home